Nesto moze postojati a da samim tim i ne mora imati neki odredjeni smisao. Odgovor se moze naci i u pitanju: Da li bi postojao kosmos, a da nema nikog ko moze posvjedociti njegovo postojanje? Da.

Zato sto se neko dosjetio da samo ono nepostojece i neobjasnjivo se ne moze iskvariti vremenom i moze trajati vjecno. U prirodi je covjeka da se plasi nepoznatog, neobjasnjivog, odatle i toliko veliki uticaj Boga na ljude, tj ljudsko vjerovanje u nesto jace, svemocno, jer ipak smo mi "samo" smrtnici na jednoj "maloj" planeti, u jednom "malom" suncevom sistemu, u jednoj "maloj" galaksiji, u jednom "malom" kosmosu. U sustini se nasem bitisanju htjeo dati veci smisao time da nas je na ovaj svijet postavila neka "umjetnicka" ruka, a ne da smo stvoreni raznom igrom okolnosti, tj igrom slucaja. Boga je izmislio nedostatak znanja, sa vecim znanjem smanjuje se njegov uticaj, a raste sumnja u njegovo postojanje.